Oštro osuđujemo negatore Bošnjaštva, oni zapravo cijepaju narod po još jednoj pukotini, stavljajući ga pred dilemu ili-ili,
Oštro osuđujemo negatori Bosanstva, to je direktan udar na državotvorni sinonim i implicitno promoviranje „fildžan“ države.
Država Bosna i Hercegovina se suoÄava sa joÅ¡ jednom fazom realizacije velikodržavnih projekata usmjerenih protiv njenog opstanka, Äime se i opstanak njenog najbrojnijeg naroda kao državno-politiÄkog faktora dovodi u pitanje. Svjetski boÅ¡njaÄki kongres (SBK) smatra da naÄin na koji se vodi medijska rasprava o pitanju imenovanja naroda (etnosa) u ovom trenutku ne doprinose njegovom objedinjavanju Äak naprotiv?
Sve do 1990, BiH je bila jedina jugoslovenska republika koja je prema ustavnoj definiciji pripadala „narodima“, a ne jednom, ukupnom bosanskom narodu, Å¡to se temeljilo na zavnobihovskom naÄelu da je „i srpska i hrvatska i muslimanska“, odnosno „ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska.“ Na taj naÄin se poruÄivalo da BiH nema svoj državni narod, već je naseljavaju tri demografska, etniÄki razliÄita elementa.
S obzirom na moderno suverenitetsko naÄelo, prema kojem je izvoriÅ¡te državnog suvereniteta i vlasti cijeli državni narod, dakle nacija, BiH se ovom politiÄkom dometu prikljuÄila ustavnim amandmanima iz jula 1990, kada je SkupÅ¡tina RBiH izglasala amandmanske izmjene kojim je RBiH postala država, sa državnom nacijom i njenim narodima. U tom smislu posebno znaÄajan bio je amandman kojim je BiH definisana kao država njenih graÄ‘ana, pa tek onda naroda, Äime je ZAVNOBiH-ovsko pravilo o “tri i†doživjelo svoju inverziju. DrugaÄije govoreći, ustavnim izmjenama iz 1990. državni suverenitet, kao i kljuÄne odluke vezane za državu, viÅ¡e nisu bile u rukama pojedinaÄnih naroda, već cijelog bosanskog naroda, uzetog ukupno u demografskom, politiÄkom i pravnom smislu. I, upravo, je ovo dalo mogućnost da se RBiH marta 1992. na referendumu izjasni za svoju nezavisnost i suverenost.
SBK smatra da BoÅ¡njak i Bosanac nisu antipodi, već sinonimi koji ne iskljuÄuju jedan drugog. StanovniÅ¡tvo koje danas živi na prostoru BiH je izmeÄ‘u 9. i 10. stoljeća stvorilo saveze iz kojih će razviti prvu bosansku državu. Narod ove zemlje nazivan je „dobrim BoÅ¡njanima“. Pojedini autori tvrde da se od 12-og do sredine 19-og stoljeća naziv „Dobri BoÅ¡njanin“ BoÅ¡njak, ili Bosanac kao sinonimi, koristio kao oznaka za bosansku demografsku ukupnost. PoÄetkom 19. stoljeća, bosansko stanovniÅ¡tvo živjelo je pod sinonimskim imenom – BoÅ¡njani, BoÅ¡njaci, Bosanci – koja je definisala njihovu pripadnost zemlji Bosni kao njihovoj temeljnoj odrednici. Na zasjedanjima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, 1943. godine, BiH je obnovila državnost. Na referendumu 1992. je vratila nezavisnost.
UoÄljivo je da se Äesto mijeÅ¡aju pojmovi
- nacija (koji je prema modernom suverenitetskom naÄelu izvoriÅ¡te državnog suvereniteta i vlasti), dakle u BiH ima samo jedna nacija Bosnac, a oni koji se izjaÅ¡njavaju drugaÄije su nacionalne manjine
- narod (etniÄka skupina).
Na nametnutu etniÄku dilemu: ili Bosanci ili BoÅ¡njaci,
Svjetski boÅ¡njaÄki kongres kaže: i Bosanci i BoÅ¡njaci, u graÄ‘anski ureÄ‘enoj državi BiH.
Do tada promoviranje iskljuÄivih stavova BoÅ¡njaÅ¡tvo ili Bosanstvo, SBK razumijeva kao stvaranje buke koja ne doprinosi ni razumijevanju, ni rjeÅ¡avanju krize kojoj svjedoÄimo.
Oštro osuđujemo negatore Bošnjaštva, oni zapravo cijepaju narod po još jednoj pukotini, stavljajući ga pred dilemu ili-ili,
Oštro osuđujemo negatori Bosanstva, to je direktan udar na državotvorni sinonim i implicitno promoviranje „fildžan“ države.
Zadatak ove generacije je ustavno normiranje Bosanske (državne) nacije kao korak kojim bi se utemeljio sveukupni državni suverenitet BiH, i tako okonÄao viÅ¡estoljetni ciklus njene vanjske dekonstrukcije.
Rasprave o imenovanju etniÄkih skupina su se pokazale kao evolutivni proces koji nikada neće postati konaÄan.
izvor: SANA