Anita Gvero, koordinatorka tima protiv vršnjačkog nasilja u školi, kaže da nikada vršnjačko nasilje nije bilo tako okrutno.
Navodi da je usmeno vaspitanje pričom jedno, ali ukoliko dijete gleda nasilje oko sebe koje je tolerisano, ono shvata da tako može da se ponaša.
“Nekada su djecu vaspitavali roditelji, bake, deke, rodbina i škola. A danas, pored roditelja, tu su dominantne društvene mreže, na kojima se može svašta vidjeti, a djeca, kao što znamo, najviše uče po modelu”, istakla je Gvero.
Djeca često mogu da dođu u zabludu šta je zadirkivanje, a šta je nasilje.
“Oni još uvijek razvijaju svoju psihu, razvijaju taj neki svoji put, da znaju upravo kako da kontrolišu i kanališu svoje emocije, dakle i dobre i loše. Ono na čemu mi radimo već dugi niz godina, to je kako da kontrolišu svoj bes, kako da iskažu kada nešto nije po njihovom, a da ne povrede druge”, rekla je Gvero.
Zadirkivanje, ukoliko je kroz šalu i ukoliko se dijete koje je možda predmet zadirkivanja smije, može se tako i definisati.
“Sve ostalo nije zadirkivanje. Bilo što da kažete, bilo kome, koga ste povrijedili, vi ste izvršili jednu vrstu nasilja, psihičkog, kasnije možda i fizičkog, da ne govorim o društvenim mrežama i ostalo”, rekla je dugogodišnja koordinatorka tima protiv vršnjačkog nasilja u školi.
Roditelji su često neobjektivni i od njih polazi dobar dio problema sa ponašanjem djece. Odgovorni su svi segmenti društva za stanje u kojem se nalaze mladi, podvukla je Gvero.
izvor: RTS / SANA
