Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Današnja ulica Gojka Bačanina (ranije Ćerčijski sokak) bila je jedna od najljepših u Novom Pazaru, baš zbog svojih prelijepih aganskih i begovskih kuća sa avlijama bogatim raznovrsnim cvijećem i drvećem. Autor ovog teksta je sretan što je živio u tom vremenu kada su te kuće još postojale i kada je Novi Pazar izgledao kao grad iz bajke.
Kuća Abdurahmana Mahmutovića bila je jedna od njih. Njena ljepota se nije mogla vidjeti sa ulice, jer je zaklanjala velika oklukhana (mjesto gdje se ostavljalo sijeno i slama za konje). Međutim, kad se malo dublje uđe u avliju, vidi se njena ljepota u punoj raskoši. Ono što je ovu kuću odvajalo od ostalih je njen ZASTAKLJENI BALKON koji je zaista bio poseban što se može vidjeti sa slike.
KO JE BIO ABDURAHMAN MAHMUTOVIĆ?
Abdurahman Mahmutović (1906-1964) je bio jedna od uglednijih ličnosti u Novom Pazaru. Bio je obrazovan i radio je kao službenik u novopazarskom Sudu. Otac mu se zvao Mehmedalija i bio je muftija sa službom u Skoplju. Mahmutovići su porijeklom iz Sjenice, ali su u Novi Pazar došli prije 100 godina. Abdurahman je bio oženjen sa lijepom i bogatom Hadije-hanumom Čavić, kćerkom čuvenog Hamdi-bega i unukom još čuvenijeg Šahsuvar-bega Čavića. Sa njom je imao sina Ertana (1949-2011).
Ertan se 1969. godine oženio Zejnom Papić i sa njom dobio kćerku Zinaidu (1971) i sina Meliha (1973). Zinaida je udata za Omera Crnišanina i sa njim ima 3 kćerke: Eminu, Zerinu i Mejru. Melih je oženjen sa Nerminom Koničanin i sa njom ima sina Ismaila i kćerku Lejlu.
OPIS KUĆE ABDURAHMANA MAHMUTOVIĆA
Osnovne podatke o kući Abdurahmana Mahmutovića, autoru teksta, dala je gospođa Zejna Papić-Mahmutović (1950). Ona je izjavila sljedeće: „Ja sam se za Ertana Mahmutovića udala 1969. godine, i u ovoj kući sam živela sve do 1982. godine kada je porušena zbog izgradnje Nove lučne zgrade. U kući sam živela sa svekrvom Hadije-hanumom, mojim mužem Ertanom, kćerkom Zinaidom i sinom Melihom. Kuća je bila zaista prelijepa. Imala je dva sprata i veliku bašču od 10 ari. Na donjem spratu se nalazila velika soba i hamam, a na gornjem su bile dvije velike sobe, od kojih je jedna bila Alaturka soba. Na spratu je bila i još jedna manja soba i veliki ćošak (zastakljeni balkon), po kojem je naša kuća bila prepoznatljiva, i hamam. Ove hamame, i na prvom i na drugom spratu, smo kasnije adaptirali i napravili kupatila. Kuća je imala preko 200 metara kvadratnih stambene površine.
Do ulice je bila oklukhana u kojoj se ranije držala slama i sijeno za stoku, a kasnije smo u nju stavljali drva i ugalj. Iza nje je bila avlija sa cvijećem i šimširima, a na nju se nastavljala tzv. Dišer-avlija sve do bašče Salih-bega Rasovca.
Imali smo mnogo dobar komšiluk u našem sokaku, počev od rahmetli Mahije-hanume Hadžiahmetović,supruge aćifa efendije, familije Rifata Pećanina, familije Abazage Tripkovića, familije čika Pavla Novakovića, familije Gavrića itd.
Kuću su nam komunisti porušili 1982. godine zbog izgradnje Nove lučne zgrade i za uzvrat nam dali prizemnu kuću i skoro 3 ara placa u ulicu Stane Bačanin br.16. Međutim, i ona je porušena i na njeno mjesto podignuta zgrada sa 9 spratova. “
IZJAVE KOMŠIJA VEZANE ZA KUĆU ABDURAHMANA MAHMUTOVIĆA
Prvu sliku ove kuće Abdurahmana Mahmutovića objavila je Muradija Kahrović u svojoj knjizi-fotomonografiji: „Novi Pazar u vaktu i zemanu“, izdate 2003. godine. Međutim, nije ispod slike potpisala ko je vlasnik ove kuće, kome je pripadala. Osamnaest godina kasnije (2021), jedan novopazarski hroničar će u svojoj knjizi objaviti sliku kuće Abdurahmana Mahmutovića i ispod nje potpisati da je to bio „Ljetnjikovac Aćifa efendije Hadžiahmetovića“.
Obzirom da sam izuzetno dobar poznavalac života i djela gazije Aćifa efendije Hadžiahmetovića, bilo mi je nelogično da je on imao bilo kakav drugi objekat osim porodične kuće u istoj ulici (Ćerčijski sokak). Da bi provjerio istinitost ove informacije kontaktirao sam osobe koje su bile kompetentne da potvrde- da li je to kuća Abdurahmana Mahmutovića ili ljetnjikovac Aćifa efendije?
Prva i najpozvanija osoba da nešto više kaže o tome je gospođa Bega Čarovac-Koca (1941), sestričina Aćifa efendije, koja je familijarno vezana za kuću Aćifa efendije. Ona sada živi u Beogradu i autor teksta joj, putem vibera, poslao sliku kuće Mahmutovića i pitao je: da li zna čija je ovo kuća? Ona je kuću odmah prepoznala i kazala da je „to kuća Abdurahmana i Hadije-hanume Mahmutović, koja se nalazila par kuća dalje od kuće mojeg dajdže Aćifa efendije. Dajdža nije imao nikakav ljetnjikovac u bašči. Tamo je bila jedna soba, kao šupa, za njegovu poslugu i ništa drugo u bašči nije bilo osim cvijeća i drveća sa raznim voćem“.
Nakon gospođe Bege Koca, o tome čija je kuća na slici, autoru teksta potvrdili su i prve komšije familije Mahmutović. To su Hilmija Pećanin (1932) i njena kćerka Taida. Tetka Hilmija je kuću odmah prepoznala i kazala: „Ova kuća nije ljetnjikovac Aćifa efendije već kuća hadži Abdurahmana Mahmutovića koji je radio u Sudu. Samo jedna kuća je razdvajala našu i njihovu kuću. Inače mi smo rođaci. Mi smo stanovali do kuće Aćifa efendije, samo nas je zid dijelio. Moja djeca, sin Erkan i kćerka Taida, igrala su se u Aćif efendijinoj bašči. Tamo nije bio nikakav ljetnjikovac. Poslije naše kuće bila je kuća Abaza Tripkovića. I njegova kuća je ranije pripadala familiji Rasovac. Do njegove kuće bila je ova kuća u kojoj su živeli Abdurahman i Hadije-hanuma Mahmutović“.
I Muamer Hasanbegović (1952), komšija iz ulice Gojka Bačanina, je također potvrdio da je kuća sa slike pripadala Abdurahmanu i Hadije-hanumi Mahmutović. Njegova izjava je sljedeća: „U istom redu ulice, gdje je bila kuća Aćifa efendije, na broju 4-8, prve komšije bili su Ali-beg Rasovac i njegov brat Sulejman-beg, pa onda dolazi ova kuća Mahmutovića sa slike. Sjećam se da je imala prelijepu avliju i predivan cvijetnjak. A na samoj kući se izdvajao zastakljeni balkon koji je zaista bio remek djelo. Abdurahman efendija je radio u Sudu a njegova supruga Hadije-hanuma je bila žena za veliko poštovanje“.
Zahvaljujući izjavama navedenih svjedoka rasvjetljena je misterija kome je pripadala orijentalna kuća sa čarobnim balkonom.
SANA