Nagli porast djece koja provode svoje vrijeme pred ekranima, u posljednjih desetak godina, posljedica je promjene percepcije roditelja.
Psihološkinja Marija Tiosavljević kazala da roditelji nerijetko izbjegavaju sa djecom otvoreno razgovarati o tome kako se osjećaju, što je način da djeca dobiju otvoreni pogled o drugim ljudima, njihovim ubjeđenjima i različitostima.
“Moramo voditi računa jer nisu sva djeca ista i da nemaju iste kapacitete nošenja sa stresom, te da ne reaguju isto na probleme ili sukobe”, dodala je ona.
U praksi često vidimo neartikulisano ponašanje, to jest psihološki fenomen koji djeca koriste nesvjesno, koji predstavlja mehanizam uz pomoću kojeg ona prevazilaze teške životne situacije, stres i krizne situacije, uz pomoć bijega u virtuelni svijet.
“Tehnološki npredak civilizacije utiče na porodicu, te se dešava da oni ne mogu da isprate sve ono što se u svijetu dešava i tu brzinu napredovanja”, rekla je Tiosavljević.
Dodala da se prava djeteta potenciraju, što je od izuzetne važnosti.
“Djeca znaju koja su njihova prava i u kojim situacijama su ugroženi, ali svakako treba raditi, na tome, da ne dođe do zloupotrebe, jer djeca vrlo lahko mogu da testiraju naše granice.Treba raditi na tome da taj autoritet od strane roditelja bude zdrav, a to je, danas, najčešći problem”, zaključila je Tiosavljević.
Recept za uspješnu komunikaciju koji funkcioniše u svakoj situaciji, sa svakim djetetom, ne postoji. Isto kao što ne postoji savršeni roditelj niti savršeno dijete. Znamo da ni život nije savršen, ali je ipak predivan ukoliko umijemo da uživamo u sadašnjem trenutku i svim njegovim darovima.
SANA
