Moj susret sa naim muhadirima u Turskoj je uvijek interesantan. To je ve? postala tradicija, jo od 1974. godine kada sam prvi put doao u Tursku sa rahmetli mojim roditeljima-babom Faikom i majkom Muratkom. U aprilu mjesecu ove godine planirao sam da jednu nedelju godinjeg odmora provedem obilaze?i bonja?ke muhadire u Izmiru i okolini a drugu nedelju u mom Novom Pazaru. Napravio sam listu prioriteta mog boravka u Turskoj. U Istanbulu je, prije mog dolaska, za subotu 29. april, u derneku Bosna-Sandak u optini Bajrampaa, ve? bila zakazana promocija moje nove knjige Sandak-zemlja gazija i ehida.
Iz Frankfurta za Istanbul krenuo sam u 7,15 izjutra, 27. aprila (?etvrtak), sa turskom aviokompanijom Turkish airlines i tamo stigao oko 11,30. Na novoizgra?enom aerodromu Istanbul ?ekala me je moja ro?aka (svojta)Fatma (Kouta) Ko?arsa svojim sinom Yasinom. Nakon provedenih par sati u lijepom muhabetu sa njima, otili smo kod mog prijatelja Refika Akove i njegove supruge Feride. Susret je bio srda?an kao i uvijek, i dan je proletio veoma brzo. Obzirom da je Refik i koautor nove knjige, on se svojski potrudio, zajedno sa Hilmijom (Muri?) Erdemom, potpredsjednikom navedenog udruenja, da se svi zainteresovani pozovu na zakazanu promociju koja je trebalo da se odri za dva dana, tj. za subotu nave?e u 20 ?asova.
SUSRET SA VANIM SVJEDOKOM
-HIVZOM DUPLJAKOM (1930) IZ NOVOG PAZARA
Prije promocije planirao sam da se sutradan, u petak, sretnem sa amidom Hivzom (Dupljak) Sancak (1930), rodom iz Novog Pazara, posljednjim ivim svjedokom streljanja najuglednijih Bonjaka od strane partizana na Hadetu u januaru 1945. godine. Pozvao sam Hivzovog sina ukriju-u?a, kazao mu da sam stigao u Istanbul i da elim sutradan, u petak, da se vidim sa njegovim ocem i da napravim intervju. u?o je sa velikim zadovoljstvom doao rano sutradan i doveo me do svoje ku?e, koja se nalazi u azijskom dijelu Istanbula, u optini mraniye. Dok smo autom prelazili most Sultan Selim Yavuz na Bosforu, povela se pri?a o ?amlidi, najve?oj damiji u Turskoj, koja se upravo nalazi u azijskom dijelu Istanbula, u optini mraniye, u kojoj ivi u?o i njegova familija.
Obzirom da se damija nalazi na najviem brdu u Umraniji-?amlidi, i da je grandioznih dimenzija, ona dominira nad Bosforom sa azijske strane. Moj doma?in ukrija-u?o predloio je da prvo obi?emo damiju pa ?emo onda oti?i u njegovu ku?u. Tako smo i uradili. Damija ?amlida je zaista prelijepa, inspirisana je djelima naj?uvenijeg arhitekte svih vremena Mimara Sinana. U damiji je utkano mnogo simbolike. Ima est munara koje predstavljaju imanske arte, odnosno est stubova islama. ?etiri munare (sa tri erefeta) su visoke po 107, 1 metar, a dvije (sa dva eefeta) su visoke po 90 metara. Glavna kupola damije visoka je 72 metra i predstavlja 72 nacije koje ive u Istanbulu, dok druga kupola visoka 34 metra simbolizira registarsku oznaku megalopolisa Istanbula. Ova damija ima obiljeje osmanske, seldu?ke ali i moderne gradnje. Damija moe da primi 63.000 vjernika a u njenom kompleksu nalaze se i muzej, umjetni?ka galerija, knjiara, konferencijska sala, umjetni?ki atelje i ogroman parking. U zavrnoj fazi je i metro kojim ?e do damije dolaziti veliki broj vjernika i turista.
Nedaleko od ove damije ivi i familija Hivza Dupljaka koja u Turskoj nosi prezime Sancak (Sandak). O amidi Hivzu objavio sam tekst na portalu Sanapress 28. 12. 2022. godine. Zahvaljuju?i poznanstvu sa Hanefijom Smajovi?em, koji ivi i radi u vajcarskoj, stupio sam u kontakt sa Hivzovim sinom u?om i tako napravio pri?u o ovom veoma vanom svjedoku. Me?utim, moja je velika elja bila da ga i li?no upoznam i napravim video zapis. Ta mi se elja ostvarila upravo krajem aprila ove godine. Susret sa amidom Hivzom bio je srda?an i spontan kao da se znamo godinama. Na vratima od stana do?ekali su nas starina Hivzo (ro?en 1930) i njegova snaha a u?ova supruga Habiba. Nakon detaljnijeg upoznavanja Hivzove ivotne pri?e, u 21,00 nave?e napravili smo i opirniji intervju pred kamerom, u kome je ispri?ao kako je 20. januara 1945. godine prisustvovao streljanju sanda?kih prvaka: A?ifa efendije i Ahmeta Dace na brdu Hadet u Novom Pazaru. Bio sam sre?an da sam uspio da zabiljeim kazivanje svjedoka iz prve ruke, jer takvih je danas ostalo veoma malo. Amida Hivzo je jedan od posljednjih. To ve?e sam preno?io kod familije Dupljak. Ujutro, nakon to sam klanjao sabah-namaz, doru?kovali smo zajedno za sofrom i nakon toga jo dugo muhabetili o svemu. u?ova supruga Habiba je Bonjakinja iz Sandaka, iz familije Prenkovi? iz sela Muhova, ispod Duge Poljane kod Sjenice. Amida Hivzo preko dana, provodi vrijeme sa sinom u?om i snahom Habibom, koji ga mnogo lijepo paze, a nave?e ide na spavanje u svoj stan koji se nalazi iznad sinovog. Poslije doru?ka poselamili smo se i ja sam, zajedno sa u?om, krenuo opet preko Bosfora u evropski dio Istanbula, ta?nije u optinu Bajrampaa gdje se nave?e u 20,00 odravala promocija moje, Nurove i Refikove knjige Sandak-zemlja gazija i ehida.
PROMOCIJA NAE NOVE KNJIGE
U DERNEKU BOSNA-SANDAK U BAYRAMPAI U ISTANBULU
U Bayrampai se nalazi prelijepa zgrada udruenja (derneka) Bosna-Sandak koja je postala centar okupljanja naih Bonjaka i mjesto mnogih kultutrnih, humanitarnih i drugih manifestacija. Rukovodstvo ovog udruenja je obrazovano i ve? godinama uspjeno upravlja ovom, za nae Bonjake, veoma vanom ustanovom. Ovo udruenje je osnovano 1989. godine sa ciljem da pomogne naim Bonjacima koji su dolazili u Tursku i istovremeno da poja?a veze izme?u Bonjaka sa podru?ja bive Jugoslavije i tamonjih Bonjaka. Autor ovog teksta se sje?a kada je ovo udruenje 1989. po?elo sa svojim radom i kada su imali prostorije pod kiriju. Danas je, hvala Allahu, ono postalo udruenje za primjer ?itavoj bonja?koj dijaspori. Ugledaju?i se na rad ovog udruenja, nai muhadiri danas osnivaju svoje derneke irom Turske.
Od prolje?a 2018. godine intenzivno se bavim problematikom bonja?kih muhadira u Turskoj, koji su u nekoliko talasa bili protjerivani iz svoje domovine (Bosne, Crne Gore i Sandaka) od strane crnogorskih i srbijanskih reima, ta?nije od Berlinskog kongresa (1878) pa sve do zloglasnog jugoslovenskog ministra policije Aleksandra Rankovi?a, po?etkom 50-ih godina prolog vijeka. Danas u Bosni i Hercegovini, a posebno u Sandaku, skoro da ne postoji familija koja nema nekoga svog u Turskoj. Pretpostavlja se da danas u Turskoj ivi tri puta vie Bonjaka nego to nas danas ima u Sandaku, a da je ukupan broj Bonjaka i njihovih potomaka premauje 5 miliona. Ovaj podatak je prije 30 godina iznio Bulent Edevit (1925-2006), poznati turski dravnik (?etiri puta bio predsjednik vlade), reformator i pisac bonja?kog porijekla.
No da se vratimo promociji nae (moje, Nurove i Refikove) nove knjige Sandak-zemlja gazija i ehida koja se odrala 29. aprila u udruenju Bosna-Sandak. Iako je bilo vrijeme predizborne groznice i nervoze (predsjedni?ki izbori zakazani za 14. maj) na promociju je doao zadovoljavaju?i broj posjetilaca. Promociju je otvorio hor sevdalinki, pod dirigentskom pratnjom Selatina (Koce) Bilir-a, sa pjesmom ehidski rastanak. Publika je bila prijatno iznena?ena i navedeni enski hor i dirigenta je nagradila velikim aplauzom. Uvodnu rije? vezano za knjigu, njene autore i napisane recenzije, uzeo je potpredsjednik udruenja ing. Hilmija (Muri?) Erdem. Nakon njega rije? je dobila prof. Samira Akova-Gani? i na kraju autor ovog teksta i koautor Refik Akova. Na ovu promociju, naalost, zbog bolesti, nije mogao da do?e gospodin Nuro Sadikovi?, prvi koautor ove knjige.
Nakon odrane promocije nastavili smo druenje u prelijepom restoranu ovog udruenja, uz kahvu, ?aj i kola?e. Pored mojih dugogodinjih poznanika iz Bayrampae, me?u posjetiocima bilo je i nekoliko visokih intelektualaca, politi?ara, histori?ara, direktora, nastavnika, biznismena itd. Na kraju je Refik Akova poklonio biblioteci uduenja 5 primjeraka nove knjige.
ODLAZAK IZ ISTANBULA ZA IZMIR
I PRVI SUSRET SA TETKOM RAMIZOM KOJA IMA 87 GODINA
Prvog maja (ponedeljak) krenuo sam ujutro u 8,50 sa aerodroma Istanbul za Izmir i tamo stigao za 1 sahat i 10 minuta na aerodrom Adnan Menderes. Za one koji ne znaju- Adnan Menderes (1899-1961) je bio prvi turski premijer izabran voljom naroda na demokratskim izborima 1950. godine.
Na aerodromu su me ?ekali Redep i Iskender, sinovi od moje (tetke) hale Ramize (mojeg oca Faika najblia ro?aka). Ono to me najvie vuklo, da po drugi put odem u Izmir, bila je upravo velika elja da vidim svoju halu Ramizu koja ima 87 godina i koju ja nikad u ivotu nisam vidio. Ona je dolazila u Novi Pazar kod mojih roditelja kada sam imao 4-5 godina, me?utim, ja se toga ne sje?am. Sa njenom sestrom rahmetli Nidarijom (1935-2022), mojom drugom halom, koja je ivjela u Istanbulu, imao sam sre?u da se sretnem 5-6 puta.
Susret sa halom Ramizom bio je zaista dirljiv- pomijean sa sre?om to se prvi put vidimo, i istovremeno alostan to ovolike godine ivimo razdvojeno. Hala Ramiza je, kao i njena sestra Nidarija, prava hanuma. Dobrog je zdravlja, bistrog uma, svoj jezik nije zaboravila, i veoma omiljena u familiji i komiluku. ivi sa svojim mla?im sinom Iskenderom, njegovom suprugom Fetiyom i troje unu?adi. Me?utim, u Izmiru, u ulici u kojoj ivi, i u bliem okruenju, nije bilo bonja?kih familija, tako da danas, nijedno od njene djece ne govori bosanskim jezikom.
Ramiza je ro?ena 1936 godine u Novom Pazaru od oca Nazifa i majke ef?ete-efe. Stanovali su u pazarskom naselju Jermie. Ona nije imala bra?e ve? samo jednu sestru Nidariju koja je bila godinu dana starija od nje. Sudbina je htjela da se obadvije udaju u Skoplje i da odatle do?u u Tursku. Njena sestra, rahmetli Nidarija-Nida, ivjela je sa muem Abdurahmanom i djecom u Istanbulu a Ramiza sa muem Bahrijom i djecom u Izmiru. Me?utim, daljina im nije smetala i vrlo ?esto su se obilazile, jer su bile jako vezane jedna za drugu. Hala Ramiza u Izmiru ivi od 1961. godine. U braku sa Bahrijom Alijevskim, Albancem iz Skoplja, rodila je 8 djece: sinove Redepa i Iskendera i 6 ?erki: Gulizara (1958-2022), Glten, Gler, Belgin, Belguzar i Birgl. Dolaskom u Tursku njen mu je uzeo prezime Bekarde Kod hale Ramize sam ostao dvije no?i na konak i te trenutke provedene sa njom i Iskenderovom familijom ne?u nikada zaboraviti.
SUSRET SA OMEROM I MURATOM BIBI?EM
I OBILAZAK BONJAKA U HALILBEYLI, URLI I ALA?ETI
Prije nego to sam krenuo na put u Tursku, javio sam se i svom prijatelju Omeru (Bibi?) Ok koji tako?er ivi u Izmiru. Omer je kod naih muhadira veoma poznata i ugledna li?nost. Sa svojom slonom bra?om ima firmu Ok Kardeler, to u prevodu zna?i (Bra?a Ok). U braku sa suprugom Sabahetom ima ?etiri ?erke: Sevila, Mujesira, Sevala i Zada. Sve su mu ?erke obrazovane i na dobrim poloajima. On je i predsjednik udruenja Izmir- Sancak- Rumeli. Prije tri godine, na Omerov poziv, imao sam ?ast da, zajedno sa Refikom Akova, pred prepunom salom, promoviem svoju knjigu Sinovi Sandaka. Moram naglasiti da je i nova trospratna zgrada ovog udruenja zaista za ponos svima tamonjim Bonjacima.
Dvojica najstarijih ivih Bonjaka u Izmiru su:Mehmed (Pepi?) Albayrak (1928)iMurat (Bibi?) Ok (1931). Sa obojicom sam, prije tri godine, napravio opiran intervju koji ?e se na?i u mojem novom dokumentarnom filmu o bonja?kim muhadirima Izmirske regije. ?uo sam da amida Mehmed vie nije dobrog zdravlja i da je nepokretan, dok je amida Murat i ovoga puta bio raspoloan za novi intervju. Na razgovor po?eo je kazivanjem duga?ke guslarske pjesme Odbrana Sjenice od ?etnika i partizana u decembru 1941. godine, koju je napisao ?uveni peterski guslar, a Muratov prijatelj, Hazir ?olakovi?. Bilo je prosto fascinantno sluati recitovanje ove, pola sahata duga?ke, guslarske pjesme a da nijednu rije? nije zaboravio od kada je 1945. godine ?uo od autora Hazira ?olakovi?a. U ovoj pjesmi je na veoma slikovit na?in prikazana odbrana Sjenice od ?etnika i partizana decembra mjeseca 1941. Amida Murat nam kazuje da Kada su partizani krajem 1944. uli u Sjenicu, i kad su saznali za ovu pjesmu, odmah su pritvorili Hazira ?olakovi?a. Natjerali su ga da im, pred njima ponovo otpjeva svoju pjesmu uz gusle. Kad je Hazir zavrio sa pjesmom, partizani su mu, od bijesa, po?upali brkove, dlaku po dlaku i nakon toga bacili u hapsanu.
Razgovor se nastavio o ubistvu njegovih ro?aka Bibi?a (ranije se prezivali ?elje) od strane crnogorske vojske pod komandom Boka Bokovi?a u oktobru 1912. godine i tekom ranjavanju mula Omera ?elje. Ispri?ao je, do tada i meni nepoznate detalje vezane za ubistvo junaka Jusufa Mehonji?a 1926. godine. Murat Bibi? je veoma interesantan i vaan sagovornik za nau historiju, obzirom da pamti doga?aje iz perioda Kraljevine Jugoslavije, Drugog svjetskog rata i nakon njega. U Tursku je doao 1958. godine, zajedno sa svojim djedom Ramom, ocem Be?irom, majkom Zadom i bra?om: Jonuzom, Omerom i Tahirom. Njihove tri sestre: Alta, Nurija i Muka udale su se i ostale u Sandaku, a ?etvrta eha udala se u Ki?evo u Makedoniju. Bra?a Bibi? su sinonim slone bra?e kod naih muhadira u Izmiru. U Turskoj su uzeli prezime OK to zna?i strijela. Amida Murat ima 2 sina i 6 ?erki. Nakon smrti svoje supruge Emine Martinovi? oenio se Turkinjom koja se tako?er zove Emina.
Velika ve?ina izmirskih muhadira vodi porijeklo iz Kolaina, Mojkovca i Bijelog Polja.Dominiraju prezimena: Kali?i, Koli?i, Hadibuli?i, Pepi?i, Balijagi?i, Kurbaevi?i, Mehonji?i, Martinovi?i, Sadikovi?i, Dautovi?i, Derdemezi, ?okrlije, ahovi?i, Meki?i, Muovi?i, Tuti?i, Avdagi?i i drugi. Poenta mojeg izlaganja u izmirskom udruenju Izmir- Sancak- Rumeli, bila je da sam prisutnima jasno dao do znanja da njihovi djedovi nisu iz Sandaka i Crne Gore u Tursku doli iz ekonomskih razloga, to aktuelna vlast u Podgorici, preko raznih izaslanika, permanentno pokuava da tamonjim muhadirima nametne kao istinu, ve? zbog torture i zuluma Crnogoraca po?ev od: pokolja u starom Kolainu 1858., Gornjoj Peteri oktobra 1912., Plavu i Gusinju u prolje?e 1913., ahovi?u u novembru 1924., do genocida u Limskoj dolini u januaru i februaru 1943.godine. Pada u o?i i to da- posljednjih 15 godina veliki broj televizijskih ekipa i emisara iz Crne Gore obilazi bonja?ke muhadire Izmira i njegove okoline predstavljaju?i ih Crnogorcima a njihov jezik crnogorskim. Me?utim, osim jednog dijela zavedenih Bonjaka, ve?ina njih se ponosi svojom vjerom, nacijom i sanda?kim porijeklom i ne nasjeda na takve podvale.
Prema rije?ima gospodina Bibi?a u Izmirskoj regiji (u rasponu od Izmira do ?anakkala) djeluje OSAM bonja?kih uduenja-derneka. Po?etkom marta 2020., zajedno sa Refikom Akova, Nurom Sadikovi?em, i dvojicom prijatelja iz Novog Pazara, pored ?etiri-milionskog gradaIzmira, obiao sam i seloKu?ukkoy, udaljeno 160km sjeverno od Izmira, zatim mjestaAyvalukiSarimsaklikao i ?uveno bonja?ko seloHalilbeyliu kojem ivi 1.900 Bonjaka porijeklom iz Hercegovine.
Ovoga puta odlu?ili smo da obi?emo bonja?ka mjesta juno od Izmira, a to su: bonja?ka selaZeytinalaniiNohutalan, koja pripadaju graduUrla, kao i mjestaAla?atii?eme.
DRUGI DOLAZAK U BONJA?KO SELO HALILBEYLI
Na put za selo Halilbeyli krenuo sam 02. maja u 10,00 sa Omerom Bibi?em i njegovim starim prijeteljom Ahmetom (Koli?) Muftioglu (1952). Omer je bio glavni doma?in i vodi?. Put nas je vodio u mjesto Turgutlu gdje smo ru?ali u jednom restoranu a nakon toga klanjali podne namaz u Kuukiri damiji. Put smo nastavili ka ravni?arskom i pitomom selu Halilbeyli gdje ive isklju?ivo Bonjaci iz Hercegovine. Oni su doli u Tursku u dva talasa_ Prvi iseljenici su tamo doli 1850., a drugi nakon Berlinskog kongresa 1878. godine i to iz mjesta: Trebinja, Ljubinje, ?apljine, Mostara, Stoca, Nevesinja i Bile?e. Oni su ujedno i najstariji muhadiri sa Balkana u dananjoj Turskoj. Najpoznatiji Bonjak u ovom selu je mati?arMustafa-Mujo (Durmievi?) Celep(ro?en 1948. u ovom selu). Veoma se obradovao kada nas je ponovo vidio. Ja sam mu dao novu knjigu Sandak-zemlja gazija i ehida na poklon u kojoj je uvr?en i tekst posve?en naem prvom susretu 2020. godine. Nije mogao da sakrije svoje zadovoljstvo zbog hedije (poklona) koju je dobio. Mustafa je ove godine imao nesre?u da je slomio nogu, ali zbog toga nije jadikovao ve? je pravio ale na svoj ra?un.
Mustafa je pravi Hercegovac, veoma rje?it i velikoduan ?ovjek. Sa Mujom i ostalim mjetanima razgovarali smo dok nije pao akam. U ovom selu vrijeme kao da je stalo. Imate osje?aj da ste doli u neko hercegova?ko mjesto, a ne da ste u Turskoj. Nema ovdje urbe i stresa, ovdje se ivi oputeno i narod je, to bi se reklo, rahat. Obzirom da je dugo godina bio mati?ar u ovom selu on nam je pokazao stare mati?ne knjige od neprocjenjive vrijednosti u koje su upisana imena svih bonja?kih muhadira od prije 150 godina do danas. Dok je bio mati?ar vjena?ao je preko 300 bra?nih parova u ovom selu. U penziju je otiao 1993. godine. Veliki je zaljubljenik u historiju, tradiciju i kulturu svog naroda. U selu je napravljena velika i lijepa damija gdje djeca imaju mogu?nost poha?anja bosanskog jezika i historije.
Nakon zavrene posjete Bonjacima iz Halilbeylija krenuli smo sa Omerovim bijelim opelom nazad ka Izmiru. Doveo me je do Yeilova mahale u kojoj ivi moja hala Ramiza sa sinom Iskenderom. Dogovorili smo se da sutradan obi?emo nae Bonjake u selima Zeytinalan i Nohutalan koji pripadaju gradu Urla.
SUSRET SA BONJA?KIM MUHADIRIMA SELA ZEYTINALAN I NOHUTALAN
Sutradan, 03. maja, nakon doru?ka kod hale Ramize krenulli smo ja, Omer i Ahmet Koli? u pravcu grada Urle, ta?nije u selo Zeytinalani gdje ivi brojna bonja?ka kolonija. Naa prva adresa bio je dernek (udruenje) gdje se okuplja na narod. Omer je prije polaska naglasio da ?e nas voziti starim putem, zu morsku obalu kako bi vidio sva ta prelijepa mjesta. Stigli smo u Urlu, proetali centrom grada a onda se uputili u Zeytinalan. Omer i Ahmet poznaju sva ova mjesta veoma dobro i odmah smo stigli do eljenog cilja-udruenja koje je osnovano 2006. godine. Predsjednik ovog udruenja jeErtugrul (Meki?) zer(1965) kojeg sam upoznao 2020. godine u Izmiru, an promociji moje knjige Sinovi Sandaka u udruenju Izmir-Sancak-Rumeli. On je bio obavijeten da dolazimo i, sa jo par ljudi priredio nam je srda?nu dobrodolicu. Vijest da je stigo jedan tarihdija (histori?ar) iz Sandaka, brzo se proirila, pa su u prostorije udruenja po?eli da stiu i stariji Bonjaci sa kojima sam napravio sadrajne i veoma interesantne intervjue. Imena mojih sagovornika nave?u po godinama starosti. Nakon obavljenog razgovora sa predsjednikom Ertugrulom i njegovom sekretaricomBegm (Heldi?) zen(1995), pred kameru su govorili sljede?i Bonjaci:
-Mustafa (Vejsilovi?) Tanhan(1937),
-Enver-Eko (Hrapovi?) Baysal(1942),
-Salih-Salko (Meki?) zsan(1947) i
-Ihsan (Pijuk) Bklmez(1960).
Razgovori koje sam obavio sa njima bi?e objavljeni u mojem novom dokumentarnom filmu koji se odnosi na bonja?ke muhadire Izmirske regije.
Nakon obavljenih razgovora sa naim muhadirima, krenuli smo da posjetimo drugo bonja?ko selo Nohutalan. Prije toga Omer nas je doveo u mjesto Gzelba?ce u porodi?nu ku?u bra?e Bibi? gdje se tokom ljeta okupljaju njihove familije. Ku?a se nalazi na samoj obali mora i ima odli?an poloaj. Tamo smo zatekli Omerovog starijeg brata Jonuza (1939) i njegovog ro?aka Nazifa (Hadibuli?a) Bluk-a. Nakon kra?eg osvjeenja u Omerovom ljetnjikovcu, krenuli smo ka Nohutalanu. U ovome selu ivi Omerova sestri?ina emsa (1946) (djevoja?ko Tahirovi? iz sela ?erekara kod Tutina), udata zaSafeta (Martinovi?a) Erolu(1943). Safet, nas je zajedno sa familijom ?ekao ispred ku?e i srda?no bujrumisao. Ovo selo ima 30 ku?a i u njemu ive sljede?e bonja?ke familije: Martinovi?i, Ljaljevi?i, Poljaci, Dudovi?i i Kolji?i. Svi su oni iz Kolaina, odakle ih je protjerala crnogorska vlast kralja Nikole I Petrovi?a.
Muhtar (starjeina, kao kod nas predsjednik Mjesne zajednice) ovog sela je Aydin (Martinovi?) Erolu, sinovac Safetov. Na doma?in nam je pri?ao o dolasku njegovog djede Hamida u Tursku davne 1912. godine i mukotrpnom ivotu u nepoznatoj zemlji. Njego djed je umro veoma mlad u 30-oj godini ivota.
Ovo selo Nohutalan je dobilo ime po nohut-u to u naem prevodu zna?i leblebija, dakle bavi se uzgajanjem leblebija. Na vo?a puta Omer Bibi? je ro?eni dajda Safetovoj supruzi emsi. Naime, emsina majka Altuna Bibi? je Omerova sestra. Safet i emsa imaju ?etiri ?erke i jednog sina. ?erke su mu: Ilkaya, Emela, Zumreta i Rabiya i sin Tamer.
Poslijepodne krenuli smo da obi?emo jo dva poznata turisti?ka mjesta- Ala?ati i ?eme. U Ala?ati je Omerov, i sada moj prijatelj i drugi vodi?, Ahmet (Kolji?) Muftioglu (1952) predloio da obi?emo njegovog ro?akaMurata (Kolji?) Kirman-a koji u ovom gradu dri veliko skladite gra?evinskog materijala-boja i lakova. Murat je bio zauzet muterijama kada smo uli u njegovu firmu. No, ubrzo je posao prepustio svom kolegi a on se nama posvetio narednih par sati. Ono to me je oduevilo kod Murata je to- da je on u svojoj firmi sagradio posebnu prostoriju koja predstavlja mali zavi?ajni muzej. Naime, tu se mogu na?i mnogi autenti?ni predmeti donijeti iz bonja?kih ku?a i sela u Sandaku i Crnoj Gori. Murat nam je sa velikim oduevljenjem objanjavao kako je doao do svih izloenih eksponata u svom privatnom muzeju. Ina?e Murat je uspjean poslovni ?ovjek i veliki aktivista u bonja?kom udruenju. Nakon razgovora sa Muratom elja mi je bila da proetamo kroz Ala?atu i ?eme.
UAla?atisu posebno interesantne uske ulice sa ku?ama od kamena koje su nekada pripadale Grcima koji su odatle iseljeni. U centru se, pored mnogobrojnih restorana i kafi?a, nalazi i mala gr?ka crkva koja je pretvorena u damiju. U vremenu izme?u namaza ona je otvorena i za strane turiste. Neto kao i damija Aja Sofija u Istanbulu. Ona je do prije neku godinu bila samo muzej, a sada slui i kao muzej i istovremeno se u njoj obavljaju namazi.
Pred sami akam stigli smo u?emei uspjeli da proetamo starim gradom i vidimo prelijepu tvr?avu-kale i park sa etalitem pored mora. U parku dominiraju dva interesantna spomenika sa likom Dezair Gazi Hasan-pae i Krimskog vladara Giray hana. Ve?erali smo u restoranu pored mora uivaju?i u prelijepom zalasku sunca i turskoj muzici. U Izmir smo se vratili kasno u no? i ja sam bio musafir na konaku kod Omera Bibi?a.
Sutradan, 04. maja otiao sam kod hale Ramize, njenih sinova Redepa i Iskendera, poselamio se sa njima i nave?e u 18.20 avionom doao iz Izmira u Istanbul. Sutradan sam krenuo autobusom za Novi Pazar i tamo sa familijom proveo jo nedelju dana svoga odmora.
Sastanci i rastanci sa naim muhadirima su sastavni dio istraiva?kog posla kojim se bavim. Svaki od naih muhadira ima svoju ivotnu pri?u. Kod svih ti pri?a zajedni?ko je da se prva generacija naih doseljenika mnogo namu?ila dok se privikla na tu?u zemlju. Iako je Turska muslimanska drava, iako je nasljednica halifata, na narod nikad nije zaboravio domovinu odakle je protjeran, koju je morao da napusti kako bi spasio ivu glavu. Druga generacija naih muhadira se kolovala i snala u novom svijetu. Oni danas ekonomski dobro stoje i jo se dobro slue bosanskim jezikom. Me?utim, tre?a generacija se polako gubi i asimilacija uzima svoj danak. Oni su kroz kole i svakodnevni ivot, u nedostatku bonja?kih klubova, tampe i televizije, potpuno prihvatili turski jezik koji je potisnuo maternji jezik njihovih djedova i o?eva.
izvor: SANA
