Piše: Dr. Harun Crnovršanin
PORIJEKLO FAMILIJE VEHBIJE GICIĆA
Početkom aprila 2024. godine autor je objavio tekst pod nazivom: „Orijentalna kuća Serdara Šemsudina-age Gicića na Paricama u Novom Pazaru“. Tokom pisanja istog autor je za sagovornika imao Galiba Gicića, praunuka čuvenog serdara Šemsudin-age Gicića. Galib je tada govorio o rodoslovu brojnog bratstva Gicića koji su u Novi Pazar i u selo Žabren na Pešteri doselili iz sjeverne Albanije, tačnije iz mjesta Gicaj kod Skadra.
Njihov najstariji poznati predak zvao se hadži Ismail Gicić, od koga je danas ostalo veliko potomstvo. Hadži Ismail je imao šest sinova i dvije kćerke. Sinovi su: Mustafa, Emin, Demir, Zahit i Šemsudin, a kćerke: Uma i Dževa. Autor je u navedenom tekstu opširnije pisao o serdaru Šemsudinu i njegovom potomstvu, dok će u ovom tekstu biti više riječi o drugom hadži Ismailovovom sinu-Demiru i njegovom potomstvu.
Autor je pri izradi ovog teksta, za sagovornike-pomagače imao diplomiranog ekonomistu Hakiju-Haka Gicića, njegovog brata Murata-Mulja i njihovog brata od amidže Muhameda –Meda. Hadži Demir Gicić je bio trgovac stokom. Kao momak radio je kod familije Nokić sve dok nije dovoljno finansijski ojačao i stvorio uslove da se osamostali. Žena mu je bila iz bogate familije Ćilerdžić, i ona mu je u miraz donijela dva sela.
Hadži Demirov sin Vehbija je u današnjoj Sarajevskoj ulici kupio kuću sa velikom baščom koja se prostirala sve do rijeke Raške. Odmah do Vehbijine kuće nalazile su se i kuće njegovih amidža: Zahit-age i serdara Šemsudin-age. O serdarevoj kući autor ovog teksta je opširno pisao u aprilu prošle godine.
Hadži Demir je ima sina Vehbiju i kćer Fatimu koja nije imala poroda. Vehbijaga je u braku sa Zarifom Osmanbegović imao sinove: Jusufa, Mahmuta, Rušida i Hasana. Jusuf je u braku sa Zejnepom (Petlača) dobio sinove: Hakiju-Haka i Murata-Mulja i kćerke: Vasviju, Muameru i Bahriju. Hakija je oženjen Mihrijom Jahjagić i sa njom ima sinove: Seada i Safeta, Sead u braku sa Azrom Metić ima sinove: Adila i Ismaila i kćerke: Zejnep i Lejlu. Safet u braku sa Elzanom Ličina ima sina Jusufa i kćerku Asiju.
Drugi Jusufov sin Murat-Muljo u braku sa Baninom Habibović ima kćerke: Nerminu i Samru i sina Adema. Jusufova kćerka Vasvija udata je za Rifata Čarovca i sa njim ima tri kćerke: Eminu, Jasminu i Azru. Druga Jusufova kćerka Muamera udata je za Miza Zejnelagića i sa njim ima kćerke: Selmu, Aidu i Maju. Treća Jusufova kćerka Bahrija udata je za Ismeta Ugljanina i sa njim ima sinove: Almira, Mirzu i Harisa i kćerku Almu.
Drugi Vehbijagin sin- Mahmut je u braku sa Šemsidom Ljajić dobio sinove: Abdurahmana (rahmetlija), Dauta-Dutka i kćerku Fahriju.
Treći Vehbijagin sin Rušid nije bio oženjen. Njegov četvrti sin-Hasan je u braku sa Hadijom Ljajić, kćerkom streljanog Ejupage Ljajića na Hadžetu, dobio kćerke Šefiku i Hatu i sina Muhameda-Meda.
PRVA KUĆA VEHBIJAGE GICIĆA U DANAŠNJOJ SARAJEVSKOJ ULICI (RANIJE PARIČKI ILI GICIČKI SOKAK)
Stara Vebijagina kuća bila je velika sa velikom baščom koja se prostirala od ulice pa sve do rijeke Raške. Sa druge strane ulice (sokaka) imao je i štalu za stoku. Danas je na tom mjestu napravljena kuća sa lokalom u prizemlju. Nije poznata godina izgradnje ove kuće. U jednoj polovini kuće živjela je Vehbijagina sestra od amidže sa roditeljima. Ovu Gicičku je oženio Nazim Hodžović iz Novog Pazara i sa njom nije imao djece. Ona je mlada umrla i iza sebe ostavila roditelje o kojima je brinuo zet Nazim sve do njihove smrti. Nakon njihove smrti ta polovina kuće je ostala u vlasništvu Nazima Hodžovića.
On je u braku sa drugom ženom, koja se zvala Šefćeta Plojović, rodom iz Sjenice, dobio sinove: Rifata, Muja, Jonuza-Nusta i Iljaza-Nanta i kćerke: Mihriju i Mersiju. Rifat i Iljaz su završili Medicinski fakultet i napravili sjajnu karijeru u inostranstvu-dr. Rifat u Njemačkoj a dr. Iljaz u Engleskoj.
U drugoj polovini kuće stanovao je Vehbijaga sa svojom suprugom Zarifom Osmanbegović i sinovima: Jusufom, Mahmutom, Rušidom i Hasanom. Obzirom da je kuća bila prostrana oni su gornji sprat izdali pod kiriju familiji čuvenog vjeroučitelja Iljaza ef. Nuhovića. Iljazagini sinovi su kasnije ovu polovinu kuće kupili od Vehbijaginih sinova.
Iljaz efendija (1881-1951) je imao 3 sina: Sulejmana, Muhameda-Meda i Ishaka-Iska i kćerku Magbulu. Sulejman je bio prvi Bošnjak ljekar u Novom Pazaru. Njegov brat Muhamed-Medo bio je čuveni neuropsihijatar i dugogodišnji direktor Novopazarske banje, dok je Ishak-Isko bio inžinjer po zanimanju. Ishak-Isko je u ovoj polovini stare kuće živio do svoje smrti. Magbula (1926-2021) je bila krojačica po zanimanju i bila udata za Ahma Kapetanovića (1924-1999) i sa njim dobila sinove: Farisa (1959) i Narisa (1961). Faris je završio Arhitektonski fakultet u Sarajevu kao najbolji student generacije i danas je poznati arhitekta u Londonu, a Naris je završio Višu medicinsku školu-smjer fizioterapeut i radi u Novom Pazaru.
Naveli smo da je Vehbijaga Gicić imao veliki plac (avliju i bašču) koja se prostirala do rijeke Raške. Od njegove kuće, u pravcu Lužanskog mosta koji vodi ka Bor džamiji, bila je kuća Nazima Hodžovića, zatim kuća Nazifa i Mustafe-Tata Gicića (kasnije su ovu kuću kupili Zoranići) i na kraju prelijepa kuća Selman-age i Ahmet-age Gicića- sinova Šemsudina serdara. Ona se danas nalazi na adresi: ul. Sarajevska br. 108.
DRUGA KUĆA VEHBIJAGE GICIĆA U SJENIČKOJ ULICI BR.18
Vehbijaga Gicić je 1912. godine, u današnjoj Sjeničkoj ulici br.18, napravio još jednu kuću. Umro je 1932. godine veoma mlad i iza sebe je ostavio četiri sina: Jusufa, Mahmuta, Rušida i Hasana. Oni su 1959. godine., svoju polovinu kuće u Sarajevskoj ulici prodali familiji Nuhović koja je do tada živjela kod njih pod kiriju.
U Vehbijinoj drugoj kući u Sjeničkoj ulici br. 18. živjela su njegova četiri sina i njihovo jedanaestoro djece sve do 1965. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u ovoj kući su na prizemlju stanovali njemački oficiri a na spratu familija Gegić. Vehbijini sinovi tada nisu bili oženjeni.
IZBORNI TEROR U NOVOM PAZARU 1925. GODINE I BACANJE BOMBE U AVLIJU VEHBIJE GICIĆA
Poslanički izbori 1925. godine (op. u Kraljevini (SHS)-Srba, Hrvata i Slovenaca) protekli su u znaku terora nad Bošnjacima). Oni su praćeni strahovitim političkim i psihološkim pritiscima na Bošnjacima Novog Pazara i okoline. Sve je bilo usmereno da se spriječi izbor Aćifa Hadžiahmetovića, koji je bio kandidat za narodnog poslanika na listi Džemijeta. Po svaku cijenu morao je da se obezbjedi izbor Živka Šušića, kandidata za poslanika na listi Radikalne stranke. Sve do dana poslaničkih izbora (10. februara 1925.) bilo je podnošljivo i izgledalo normalno. Međutim, kad su Radikalna stranka i organi vlasti u Novom Pazaru čuli da će ogromna većina Bošnjaka glasati za Aćifa efendiju, poslaničkog kandidata na listi stranke Džemijet, ipreduzete su brutalne mjere.
Formirale su se terorističke grupe, njih oko 200, sastavljene od lokalnih Jevreja i Srba i srpskih seljaka dovedenih sa planina Golije i Rogozne. Bili su naoružani motkama, sjekirama, puškama, pištoljima i bombama. U noći pred izbore (09. februar), na svim brdima oko Novog Pazara počela je pucnjava, pušaka, pištolja, bombi i dinamita, a sve u cilju da se bošnjački narod zaplaši i sutradan (10. februar) ne izađe na izbore. Kada su sutradan otvorena biračka mjesta i naš narod počeo da im prilazi sa namjerom da glasaju, došli su Srbi sa motkama, žandari i policijski pisari i počeli da batinaju nedužni narod i da ih silom tjeraju sa birališta. Tada je prema zapisu Omera ef. Koničanina prebijeno oko 200 najugledniji Bošnjaka iz grada. U takvim uslovima za poslanika je izanran zloglasni radikal Živko Šušić. Lista Džemijet je tada zvanično izgubila ali je bošnjački narod u gradu bio još jedinstveniji i još više je stao zu svoga vođu Aćifa Hadžiahetovića. Nakon ovih izbora Džemijet je prestao da postoji.
Teror srpsko-jevrejskih bandi se nastavio i poslije izbora. Počinju sa ubistvima najuglednijih Pazaraca, pale se njihove kuće i štale, vjernici se presreću iz džamija i prebijaju. Posebnu brutalnost pokazao je žandarmerijski narednik Miloš Strizović. „U avliju Vehba Gicića teroristi su ubacili bombu. Čulo se da Gicić ima zlata, pa je to bila priprema za ucjenu i podmićivanje.“ (Iz knjige „Efendijina sećanja i kazivanja“, str.131, autora M. Radovića, objavljena u Novom Pazaru 1998.)
OPIS VEHBIJAGINE DRUGE KUĆE
Ova kuća je, kao što se vidi na slici, imala prizemlje i sprat, ukupne stambene površine preko 160 metara kvadratnih. Kuća je sa avlijom i baščom imala površinu od 10 ari. U bašči se nalazila velika štala sa kravama, volovima i konjima, zatim sudurma (natkriveno skladište za stočnu hranu) i salaš gdje se držao kukuruz (mumuruz). Od kućnog ulaza na prizemlju bio je veliki hodnik, a sa lijeve i desne strane bile su dvije velike sobe i mutfak (kuhinja). U mutfaku se nalazio odžak gdje su se pekle pite i veliki dimnjak gdje se sušilo meso. Obadvije sobe na prizemlju imale su hamame (kupatila).
Iza soba bile su dvije izbe (prostorije u kojima se na rafovima ostavljalo brašno, jabuke, kruške, a u ćupovima pekmez i turšija itd). Iz prizemlja su na sprat vodile drvene stube. Gore su se nalazile 4 velike sobe i ćošak (izbačeni i natkriveni balkon). Dvije prednje sobe imale su dolapove sa dušeklucima i hamamima.
GICIČKO IMANJE
Prema riječima diplomiranog ekonomiste Hakije-Haka Gicića: „Demir-aga Gicić, otac moga djeda Vehbje, imao je u selo Požega 10 hektara zemlje koja mu je oduzeta kroz tzv. Agragnu reformu (drugo ime za pljačku aga i begova) u Kraljevini Jugoslaviji i poklonjena čipčiji koji je radio na njegovom imanju.
Gicići su u Salakovcu, ispod Dohovića, imali han i 2 hektara zemlje sa kućom i štalom. Na ovom imanju bi ljeti moj otac Jusuf-aga Gicić sa svojom familijom boravio po 3 mjeseca. Gicići su na Jusupotoku imali voćnjak od 2 hektara, zajedno sa Džemailom Bošnjovićem. Kasnije je od Džemaila otkupljen njegov dio. Moja majka Zejnepa Petlača je u miraz mojem ocu donijela 1,5 hektar zemlje na Jusupotoku. Na vodenici koja se nalazila na Baruthani bilo je pet vitlova, od kojih je jedan pripadao braći Gicić. Imali smo u Potoku (u Erozji) 2 hektara zemlje koje je opština oduzela i platila simboličnu cijenu.
Sa druge strane Sjeničke ulice, gdje je kuća rahmetli Ragipa Redžovića i njgove braće nalazio se Gicića han koji je porušen u bombardovanju Novog Pazara od savezničkih aviona 07. novembra 1944. godine. Veći dio zemljišta na kojem se nalazioGicića han kupio je Hasanaga Biševac i napravio kuću.“
izvor: SANA
