Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Kuća Aćifa Hadžiahmetovića se nalazila u strogom centru Novog Pazara, tačnije na početku Ćerčijskog sokaka na br. 4. U Kraljevini Jugoslaviji ovaj sokak je preimenovan u Žičku ulicu (po manastiru Žiči), da bi ga u komunizmu ponovo preimenovali u ulicu lokalnog komuniste Gojka Bačanina. Sama činjenica da je kuća pripadala najpoznatijem sandžačkom političaru u međuratnom periodu i komandantu uspješne odbrane grada od četnika (1941-1944), daje joj poseban značaj. Upravo ta činjenica je bila presudna da je komunistički urbanisti poruše zajedno sa ostalim najljepšim kućama. Pod izgovorom modernizacije grada, novopazarskoj čaršiji je zadat još jedan težak udarac od kojeg se ona više nikada nije oporavila. Prethodni udarac desio se, odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata (1948.) rušenjem čuvene Tijesne čaršije.
PORIJEKLO FAMILIJE AĆIFA HADŽIAHMETOVIĆA
Tokom trideset godina istraživanja lika i djela Aćifa efendije saznao sam mnogo o njemu i bacio dosta svjetla na njegov život. Međutim, ono što nisam u dovoljnoj mjeri istražio bili su njegovi roditelji i djed hadži Ahmet koji je u Novi Pazar doselio u drugoj polovini 19. vijeka. Hadži Ahmet Bljuta (1826-1906) je bio bogati trgovac iz Đakovice koji je u Novi Pazar došao 1875. godine. Sagradio je veoma lijepu kuću u Ćerčijskom sokaku (danas ul. Gojka Bačanina) u centru grada. Prema izjavi Aćifove polusestre, rahmetli Hajrije Dražanin (1918-2012), date autoru u ljeto 2011. godine: „Hadži Ahmet je sa prvom ženom imao tri sina: Emina, Murtezana i Ismaila. Nakon smrti prve žene, Ahmet se oženio Bošnjakom Džemilom Hadžagić iz Prijepolja sa kojom je imao samo jednu ćerku koja se zvala Hatidža (1890-1983) a to je moja majka“.
Od te Hatidže potiče naša sagovornica Hajrija, udata Dražanin, koja je porasla sa Aćif efendijom u istoj kući. Najstariji Ahmetov sin Emin je, također, krenuo očevim stopama, pa je veoma brzo razvio trgovački posao u Pazaru. Kupio je još jednu kuću i dućan sa magazom na Žitnom trgu, gdje je danas zgrada Suda.
Emin-aga (Bljuta) Hadžiahmetović (1867-1931) se oženio Bošnjakom Jalduzom-Duzom Ajdinagić (1869-1932), porijeklom iz Rožaja. Jalduzin otac se zvao Sulejman a majka Akča. Emin Hadžiahmetović je sa njom imao troje djece: sina Aćifa i dvije kćerke- Azizu i Ufu.
Aćif Hadžiahmetović je rođen 1887. godine u Novom Pazaru. Eminova najveća želja bila je da mu sin Aćif postane oficir. Upisao ga je u tursku Vojnu akademiju u Bitolju koji se sve do 1912. godine nalazio u sastavu Osmanlijskog carstva. Istu akademiju završio je, četiri godine prije Aćifa, i otac moderne Republike Turske Mustafa Kemal-Ataturk.
Aćif je sa uspjehom završio srednju vojnu školu, da bi Vojnu akademiju završio u Istanbulu i tamo stekao čin kapetana. Učesnik je legendarne bitke na Čanakkale i aktivni branitelj Istanbula zašta je dobio i visoko odlikovanje. Službovao je u Istanbulu i Manisi da bi se, nakon završetka Prvog svjetskog rata, vratio u rodni Sandžak sa željom da pomogne svom narodu. Jedan je od osnivača prve tursko-albansko-bošnjačke stranke zvane „Džemijet“ i njen predsjednik za područje Sandžaka.
U narodu je poznat kao Aćif efendija, zbog svog ugleda koji je stekao u gradu početkom 20. vijeka dokazavši se kao ugledan političar Džemijet stranke i komandant odbrane grada Novog Pazara od četnika u Drugom svjetskom ratu. Najzaslužniji je za odbranu bošnjačkog stanovništva Novog Pazara i okoline. Njegovom zaslugom grad je spašen, a time i čitav Sandžak od sigurnog četničkog genocida. Oženio se Mahijom Komanović i sa njom nije imao djece, pa je uzeo dvoje siročadi, da ih odgaji kao svoju djecu- Ćamila Rahovca iz Đakovice i Mejremu Džanefendić iz Novog Pazara. Aćifov otac Emin umro je 1931. u svojoj 61-oj godini života. Ukopan je na Gazilaru u Novom Pazaru.
Aćifova sestra Aziza udala se za uglednog trgovca Ahmet-efendiju Dacu iz Novog Pazara, i sa njim imala 5 sinova: Sulejmana, Riza, Šabana, Kemala i Kadriju i kćerku Veziru. Druga Aćifova sestra Ufa udala se za Redžep-agu Čarovca, također poznatog trgovca, i sa njim imala dvije kćerke: Begu-Beku (1941) i hafizu Hatidžu-Hatku (1897-1972). Od svih navedenih osoba danas je živa samo Bega (Čarovac), udata Koca, sa kojom je autor Crnovršanin 2013. godine, u Beogradu, napravio opširan intervju o životu njenog dajdže (ujaka) Aćifa efendije.
Bega (Čarovac) Koca živi u Beogradu od 1963. godine. Prije 10 godina na Ahiret joj je preselio sin Enes (1964-2014) a 2021. godine i muž Redžep. Tetka Bega ima još dvije kćerke: Eminu (1968), uglednog dečjeg psihijatra u Beogradu i Edinu (1970), diplomiranog ekonomistu koja živi u Njemačkoj. Sa tetka Begom sam napravio i dokumentarni film pod nazivom „Moj dajdža (ujak) Aćif efendija“ i ona mi je pružila veliku pomoć u prikupljanju podataka o životu Aćifa efendije.
STRELJANJE SANDŽAČKOG HEROJA AĆIFA EFENDIJE NA HADŽETU 21.01.1945. GODINE
Zahvaljujući pobjedama savezničkih vojski nad Hitlerovom Njemačkom, i partizanske jedinice na čelu sa Titom, preuzimaju inicijativu na području cijele Jugoslavije i oslobađaju je. Krajem novembra 1944. godine partizani ulaze u Novi Pazar kao pobjednici. Titova najveća greška je što je krajem 1943. godine amnestiro Dražine četnike, tako da su oni u Novom Pazaru, tada sa alibijem partizanskih uniformi, počinili brojne ratne zločine.
„Partizani-komunist se svete svojim političkim protivnicima, uspostavljaju prijeke sudove i na najveće sandžačko gubilište „Hadžet“, šalju bošnjačke prvake, ulemu, branitelje i ostalu elitu. I nedužnog Aćifa efendiju Hadžiahmetovića, koji je spriječio da Novi Pazar i okolina dožive tragediju sličnu Bošnjacima u Bihorsko-Limskoj oblasti“. (Iz teksta dr. Redžepa Škrijelja u listu „Danas“ od 05. jula 2013.)
Aćif efendija je javno streljan 21. januara 1945. godine na brdu Hadžet u Novom Pazaru, mjestu gdje je sa njim pogubljeno još preko 1.500 nevinih Bošnjaka. Komunistički dželati su njih ubili, ali nisu mogli da ubiju sjećanje na gazije i šehide o kojima nove generacije sa ponosom pričaju.
OPIS PORODIČNE KUĆE AĆIFA EFENDIJE
Autor ovog teksta je za sagovornika, vezano za historijat familije Aćifa efendije i njegove kuće, uzeo njegovu sestričinu Begu (Čarovac) Kocu (1941.) koja danas živi u Beogradu, ali je neraskidivo vezana za njen rodni grad Novi Pazar. Tetka Begina priča ide ovako:
„Našu porodičnu kuću u ulici Gojka Bačanina br. 4 sagradio je hadži Ahmet Bljuta, djed moga dajdže Aćifa Hadžiahmetovića. Hadži Ahmet je bio bogati trgovac koji je u Novi Pazar doselio iz Đakovice. On je ovu kuću napravio, kako mi je pričala majka Ufa, u vrijeme kada je sagrađena „kršla“ tj. turska vojna kasarna na Vojničkim livadama.
Aćif efendijin otac zvao se Emin-aga Bljuta, kasnije je po svojem ocu hadži Ahmetu uzeo prezime Hadžiahmetović. On je imao jednog sina Aćifa i dvije kćerke: moju majku Ufu i Azizu. U jednoj polovini ove kuće živjela je Eminagina polusestra Hatidža-Tidža sa kćerkom Hajrijom. U drugoj polovini je živio moj dajdža Aćif sa suprugom Mahijom i sestrama Ufom i Azizom koje su se kasnije udale. Pored naše kuće, do same ulice bila je kuća hodže Mustafe Buzgovića i mesara Naka Misirlića.
Ova kuća je imala od ulice dvoje vrati. Na jedna se vrata ulazilo u bašču i Hatidžinu polovinu kuće, a na druga vrata od ulice se ulazilo u polovinu kuće koja je pripadala Aćifu efendiji. Hala Tidža, kako smo je zvali je, čini mi se 1959. godine svoju polovinu kuće prodala FAIKU SULJEVIĆU. On je u braku sa suprugom Safijom-Safom Tankosić imao 4 kćerke: Enisu, Binasu, Đulsumu i Alidu i sina Izeta, koji mu je iz prvog braka. Izet je poznati sudija u Novom Pazaru.
U NAŠOJ POLOVINI kuće se, sa sokačkih vrata ulazilo u veliki hodnik (hajat). Pored njega je bila jedna izba- prostorija za skladištenje namirnica. Iz hodnika su nas sprat vodile drvene stepenice. Na spratu je bila velika divanhana (hodnik) i tri sobe i ćošak. Dvije velike sobe i „ćošak“ su bili nad sokakom. Obadvije ove sobe su imale minderluke i dolapove sa hamamom. Treća soba je bila okrenuta ka bašči.
Iza kuće bila je bašča veličine 5 ari zasađena sa raznim cvijećem, jabukama i kruškama. Najbliže komšije su nam bili: Sulejman-beg Rasovac, prvi gradonačelnik Pazara nakon odlaska Turaka 1912., Mustafaga Buzgović i Ali-beg Rasovac.
U bašči je bila i jedna kućica, u kojoj je živjela naša posluga. U njoj je najprije živio Aćif Madžović sa svojom familijom. Tu je rođena i njegova kćerka Ifeta koja se kasnije udala za Baka Hamzagića. Njega je moj dajdža uzeo za telohranitelja 1933. godine, kada je srpski nacionalista Miljojko Roginjac pokušao da ga ubije sjekirom ispred naše kuće.
Aćif Mađović je, za razliku od svog prijatelja i lidera Aćifa efendije, preživio Drugi svjetski rat. Živio je dosta povučeno, na Drumu, u ulici Rifata Burdžovića, sve do svoje smrti 1981. godine. Bio je poštovan i omiljen u čitavom komšiluku i šire. U braku sa Bahtom Hasotić iz Vape kod Sjenice imao je 8 djece: 4 ćerke i 4 sina. Ćerke su mu: Ifeta, Ismeta, Vezira i Fatima, a sinovi: Ejup, Harun, Ibrahim i Izet. Treba istaknuti da mu je sin, rahmetli Ibrahim-Ibro, dugo godina bio predsjednik Suda u Novom Pazaru i jedan od prvih bošnjačkih intelektualaca u ovom gradu.
Kasnije su u ovoj kućici, kao hizmećari živjeli: Nusa Rašljanka i njen brat Hido. Moja majka Ufa je Nusu, kao malu djevočicu, uzela za sevap, jer je bila mnogo siromašna, a njen brat Hido je radio kod nas- čuvo stoku, muzo krave, čistio i održavao domaćinstvo. Nusa je, kasnije izrasla u mnogo lijepu djevojku, i iz naše kuće se udala 1955. godine za Mahmuta Agovića.
Posljednji stanar u ovoj kućici bila je Mahija-hanuma, supruga Aćifa efendije. Komunistička vlast je konfiskovala i ovu kućicu, ali je dozvolila Mahiji da stanuje u njoj dok je živa. NEKADA PRVA DAMA NOVOG PAZARA UMRLA JE 1980. KAO SOCIJALNI SLUČAJ!
Obzirom da su komunisti uzeli i našu polovinu kuće, moja majka Ufa i moj otac Redžep Čarovac, su se žalili Sudu. Dokazali su kroz tapije da se kuća vodila na mojeg djeda Emina, a ne na Aćifa, i da taj dio kuće, kao miraz, pripada mojoj majci Ufi. Sud je uvažio njihovu žalbu i ova polovina kuće je pripala mojoj majci. Majka je svoj dio dala mojoj starijoj sestri Hatidži-Hatki i njenoj familiji. Hatka je sa svojim mužem RASIMOM NIKŠIĆEM i djecom: Biserom, Enverom i Enisom živjela u toj kući od 1950. do njenog rušenja 1980. godine kada je napravljena Nova lučna zgrada. Sa njima je živio i Hatkin svekar Neziraga Nikšić koji je bio mesar po zanimanju.
Eminagina druga kuća nalazila se u Ćerčijskom sokaku (danas u. 8. Mart) i pripala je kao miraz njegovoj drugoj kćerki Azizi. Ona je kasnije tu kuću prodala i odselila kod svojih sinova u Tuzlu.
Kada su partizani-komunisti streljali moga dajdžu Aćifa na Hadžetu 21. januara 1945. godine, oduzeli su mu tri dućana u čaršiji. Jedan veliki dućan sa magazom nalazio se pored zgrade stare SDK (Službe društvenog knjigovodstva) i Doma JNA, a druga dva dućana bila su kod Arap džamije, naspram Zahitove pekare.“
………………………………………………
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku agencije SANA.
























izvor: SANA