Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Najstariji poznati predak pazarske familije Melajac jeste Bajram Melajac. Njega u svojim „Sjećanjima i kazivanjima“, pominje hroničar Omer efendija Koničanin. „Među glavnim trgovcima-manufakturistima u Novom Pazaru bio je i Bajram-aga Melajac sa sinovima Hajrom i Fehimom. Nakon Bajramagine smrti posao nastavljaju njegovi sinovi Hajro i Fehim, po smrti Hajrovoj posao nastavlja Fehim sa bratom Smajom…“ (Iz knjige Efendijina sećanja i kazivanja“, priređivaća Mija Radovića, izdata u Novom Pazaru 1998.
PORIJEKLO I ISTAKNUTI PREDSTAVNICI FAMILIJE MELAJAC
Zna se da je Bajram u Yeni Pazar doselio sredinom 19. vijeka, iz sela Melaja odakle su kasnije dobili prezime Melajac. On je u braku sa suprugom Đuzom imao tri sina: Hajra, Fehima i Ismaila-Smaja. Obzirom da su bili veoma uspješni trgovci, kupili su nekoliko dućana u čaršiji, sagradili prelijepe kuće i kupili velika imanja u gradu i okolini.
Autor ovog teksta za poznatu familiju Melajac zna od svog djetinjstva, jer je živio u komšijskoj ulici- današnja Rifata Burdžovića, a kuće Melajaca su se nalazile u ulici Deda Šehovića. Autorova majka Muratka je i familijarno vezana sa Melajcima, jer se njena majka, a autorova bijača, zvala Bajruša Melajac. Generalno gledano starije generacije u Novom Pazaru su se mnogo bolje poznavale, jer je bilo manje stanovnika u gradu, međutim, vremenom ti kontakti postaju sve ređi i ređi, tako da danas mlađe generacije skoro da i neznaju kako su im se zvali djed i bijača (nana).
U novijoj historiji Novog Pazara ostala su upamćena, pored naprijed pomenutih trgovaca, i imena drugih poznatih Melajaca. Među njima je bilo činovnika, hodža, direktora, sportista itd. To su:
–Jusuf (Zijahudinov) Melajac je bio tapijski činovnik u Opštini u vrijeme turske vladavine 1912. godine. Na Prvim opštinskim izborima za predsjednika, kmetove i odbornike, izvršenim 1920. godine u Novom Pazaru, Jusuf je izabran za kmeta.
–Mustafa Melajac je bio hodža i imam i Iskender Kelebi džamiji. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije starao se o njoj i održavao ovu džamiju, pa se ona i danas naziva Melajska džamija. I u vrijeme ateističke komunističke Jugoslavije, familija Melajac je nastavila da održava ovu džamiju i pored različitih pritisaka od strane tadašnje opštinskih vlasti.
-Fehim-aga Melajac, poznati trgovac i jedan od organizatora odbrane Novog Pazara od četnika 1941. godine. Bio je čovjek od velikog povjerenja kod Aćifa efendije, komandanta odbrane grada.
–Rešad-Tade Melajac je bio direktor fabrike „Zastava“ i „Minel“.
–Ruždija Melajac je bio prvi građevinski inžinjer u Novom Pazaru i direktor Urbanizma.
–Ferid-Dido Melajac je bio golman furbalskog kluba Novi Pazar od 1966-1982. godine. Dvije godine je obavljao dužnost komesara za bezbjednost na fudbalskim utakmicama.
HODŽA MUSTAFA EF. MELAJAC SPASIO ISKENDER ČELEBI DŽAMIJU OD RUŠENJA
Iskender Čelebi džamija nalazi se na uglu ulica Rifata Burdžovića-Trša i Deda Šehovića. Sagradio je u 16. vijeku Iskender Čelebi. Ova stara građevina pripada tipu džamija sa četvoroslivnim krovom i sa zidanom munarom. U međuratnom periodu, tj. u Kraljevini Jugoslaviji, porušen je veliki broj džamija.
I Iskender Čelebi džamija je u svojoj historiji bila paljena i rušena. Od potpunog nestanka spasio je hadži Mustafa Melajac koji je svim srcem i imetkom stao u njenu zaštitu. Mudro je uvećavao njen džemat i redovno vršio popravke kako bi džamija mogla normalno da funkcioniše. Zla sudbina džamija i vakufa nastavila se i u ateističkoj Titovoj Jugoslaviji. Džamije su se, zbog neodržavanja, same urušavale a vakufska imovina masovno otimala.
Ono što je hadži Mustafa Melajac, vezano za džamiju, radio u Kraljevini Jugoslaviji, njegovi potomci i rođaci su, u komunističkoj Jugoslaviji, nastavili. Džamija je redovno renovirana, od poda do krova, najviše zahvaljujući vrijednim Melajcima. Zbog toga se ova džamija i danas naziva Melajska džamija.
RAZGOVOR SA FERIDOM-DIDOM MELAJCEM
Vezano za porijeklo i historijat familije Melajac, autor je za sagovornika uzeo Ferida-Dida Melajca (1949), sa kojim se zna odavno. Početkom 90-ih godina prošlog vijeka, obojica su bili veoma aktivni u radu Stranke Demokratske Akcije (SDA), prve poslijeratne bošnjačke političke partije. Pazarska čaršija poznaje Dida kao časnog i poštenog građanina.
„Moj djed Fehimaga Melajac (1888-1955) je u braku sa mojom bijačom Mejremom Zejnelagić (1905-1966) iz Rožaja imao sedam sinova i dvije kćerke. Sinovi su: Amir, (poginuo u toku rata u Njemačkoj), Rifat, Asim, Izet, Kemal, Ruždija i Rešad. Kćerke su: Zekija i Hadija. Obadvije su odselile u Tursku. Zekijin muž je bio Jusuf-aga Ljajić a Hadijin muž je bio obućar iz Prijepolja koji se zvao Nazmija.
Moja amidža Amir je bio neoženjen i poginuo je sa 18 godina u Njemačkoj. Moj otac Rifat je, u braku sa mojom majkom Nusretom Dazdarević, dobio mene-Ferida, zatim Dževada-Mekana, Muzafera-Zaja i Mukadesu.
Amidža Asim je u braku sa Mahijom Nuhović dobio sinove Džafera i Nihada-Murča.
Amidža Izet je u braku sa Ismetom Dolovac dobio sina Ertana i kćerke Ajselu (preselila na Ahiret) i Enisu.
Amidža Kemal je u braku sa Nazirom Idrizović, kćerkom od Alja taksiste, dobio kćerku Sibelu (1966) i sina Fehima (1963).
Amidža Ruždija je u braku sa Izetom Trtovac dobio kćerke: Sabinu i Mejremu i sina Emira.
Amidža Rešad-Tade je u braku sa Mevludom Prušević dobio sinove: Senada i Farisa i kćerku Aminu.
OPIS KUĆE FAMILIJE MELAJAC
„Moj djed Fehim i njegov brat Ismail sagradili su 1920. godine dvije lijepe kuće. U hoćanskom sokaku, preko puta Melajskih kuća nalazila se Sofi Memi džamija koju su komunisti porušili 1948. godine. Ismail je imao lijepu kuću sa velikom baščom od 10 ari. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u vrijeme zloglasnog Titovog ministra policije Aleksandra Rankovića, Ismail je kuću prodao Milenku Timotijeviću iz Sopoćana, i 1957. sa familiom odselio u Tursku, u grad Pendik, gdje i danas žive njegovi potomci. On je iza sebe ostavio sinove Hazba i Mithata i kćerke Ismetu i Milhatu.
Ispred njegove kuće nalazila se velika kuća moga djeda Fehima sa manjom baščom veličine 3 ara. Nakon njegove smrti u kući su ostali da žive njegovi sinovi: Kemal, moj amidža i Rifat, moj otac. Naša polovina kuće je bila ova do same ulice Deda Šehovića. br. 36.
U njoj su se na prvom spratu nalazili: mutfak (kuhinja), Velika soba sa dušeklucima i hamamom. Na sprat se išlo drvenim stubama gdje je bio hajat (veliki hodnik) iz koga se ulazilo u veliku sobu „Alaturka“ sa dušeklucima, hamamom (kupatilom), minderlucima, mangalom itd.
Druga polovina kuće u kojoj je živio sa porodicom moj amidža Kemal, dosta je izmijenila svoj spoljašnji izgled uslijed adaptacije. Ona je imala dvije sobe u prizemlju sa hamamom i dvije sobe na spratu sa hamamom.
KAKO JE FEHIM-AGA MELAJAC POSTAO JEDAN OD NAJUSPJEŠNIJIH TRGOVACA U PAZARSKOJ ČARŠIJI
„Moj djed Fehimaga je rano počeo da radi kao šegrt u jednom dućanu koji se nalazio između nekadašnjeg restorana „Lipa“ i crkvenog dućana. Držao ga je neki pazarski jevrej. Fehim je bio izuzetno vrijedan i pošten pa ga je gazda mnogo zavolio. On nije imao djece, pa je pred smrt, svojoj ženi ostavio amanet, da kad umre pola dućana prepiše Fehimu, a kad on bude imao dovoljno para može da otkupi i drugu polovinu. Tako je i bilo. Djed Fehim je sa 17 godina skupio dovoljno novca, otkupio drugu polovinu dućana i postao samostalan trgovac mješovite robe.
Bilo je to vrijeme Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca). Fehimaga je počeo da trguje sa Skadrom u Albaniji. Jednom je krenuo konjima sa još trojicom pazarskih trgovaca u Skadar. Došli su u veliku magazu nekog Anauta (Albanca). Djed je sačekao da se stariji trgovci snabdiju robom, a on je, tek na kraju, kupio onoliko robe koliko je imao novca kod sebe. Albanac, gazda magaze, mu je nudio da uzme, na povjerene (na riječ), robe koliko god hoće, ali on nije htio.
Kada su se konjima vraćali za Novi Pazar, put ih je vodio preko Kosovske Mitrovice. Na ibarskom mostu sreo je jednog siromaha kako prosi. Siromah je ustao i prišao Fehimu, i ispružio ruku tražeci da mu udijeli novac. Djed je iz džepa izvuka nešto metalnog novca i dao mu. Međutim, prosjak je i dalje držao ispruženu ruku, kao da mu to nije bilo dovoljno što mu je djed dao.
Onda je djed izvadio ćemer (kožna vrećica za novac koja se držala za pojasom) i sve što je imao od novca izvadio, pružio siromahu i napunio mu obadvije ruke. Siromah mu je uzvratio riječima: „Sine, da Bog da, za šta god se uhvatio – u zlato ti se pretvorilo“.
Fehim je sa konjem pošao naprijed, i nakon par koraka se okrenuo da još jednom vidi tog neobičnog siromaha. Međutim, njega tamo više nije bilo! Ovu priču, koja mi se urezala u sjećanju, djed mi je ispričao kada sam imao 7 godina.
Njegova imovina je rasla velikom brzinom, iz dana u dan. U selu Vrbolazi kupio je 14 hektara zemlje. Na Paričkom brdu, lijevo od vinograda Desimira-Deska Ivkovića, imao je 21 hektar zemljišta. U današnjoj Industrijskoj zoni imao je 1 hektar i 72 ara, u naselju Gazilar 90 ari, na Banjskoj petlji- 2 hektara. Na potezu od Magistrale do „ulice Palih boraca“ imao je 1 hektar zemlje. Tu je sada napravljeno 15 kuća.
Imao je i 6 dućana u čaršiji: jedan je bio gdje je „Furgon“, drugi gdje je bila stara zgrada „Beobanke“ koja se nalazila do Doma JNA (veličine 32m kvadratna) i još četiri dućana između bifea „Korzo“ i nekadašnje Taipove knjižare. Trenutno, Melajci jedan dio njegove imovine potražuju preko Agencije za restituciju. Od svega navedenog vraćeno im je 72 ara u Industrijskoj zoni“.
FEHIMAGINA ULOGA U ODBRANI NOVOG PAZARA OD ČETNIKA 1941.
„Djed Fehim je bio jedan od petorice članova Odbora za odbranu Novog Pazara koji je predvodio Aćif efendija Hadžiahmetović. Sastanci su se održavali u njegovoj magazi, gdje je nekad bio „Furgon“ a danas mlečni restoran. Do njega je bila obućarska radnja a sad radnja za prodaju tekstila.
Pred prvi napad na Pazar u čaršiju je iz Raške došao četnički izaslanik sa ćezom (konj sa fijakerom) i predao pismo Aćif efendiji u kojem je četnička komanda tražila da se grad preda u njihove ruke. Odbor je donio odluku da se Pazar brani, i uz pomoć Albanaca sa Kosova, Pešteraca i Rožajaca -odbranio se. U vrijeme odbrane Novog Pazara u našoj kući bila su ugošćena 42 albanska borca Šabana Poluže“ .
Autorov sagovornik Ferid-Dido Melajac (1949) oženjen je sa Milhatom Bihorac i sa njom ima sinove Elvira i Ensara. Ovom prilikom mu se zahvaljuje na izdvojenom vremenu u rasvjetljavanju porijekla i historijata familije Melajac.
SANA
