Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Stara kuća familije Čarovac nalazila se do prije godinu dana (do ljeta 2023) u ul. Deda Šehovića br. 21. Nekada se ova ulica zvala Hoćanski sokak po uglednoj familiji Hoćanin. Među najljepšim kućama u tom sokaku bile su dvije kuće koje su pripadale braći Čarovac. Braća Nazif-aga, Hilmijaga i Redžep-aga Čarovac važili su za poznatije pazarske trgovce stokom u to vrijeme. Njihov otac se zvao Ahmet-aga a majka Begija-hanuma.
Oni su na Pešteri imali veliku zemlju (pašnjake), posebno u selima: Čarovina i Potrijeb. Trgovali su sa Seljanikom (današnji Solun) i tako postali veoma bogati. U najplodnijoj pazarskoj dolini-Selakovcu imali su 9 hektara zemlje. Imali su dosta zemlje u okolini Novog Pazara koja im je oduzeta kroz. tzv. agrarnu reformu, što je bilo drugo ime za pljačku bošjačkih i albanskih aga i begova.
Braća Čarovac su posjedovali dvije velike kuće u Hoćanskom sokaku, tzv. Gornju kuću koja je pripadala srednjem bratu Hilmijagi, i Donju, stara kuća je pripala Nazifagi i Redžepagi. Kasnije je Hilmijagina kuća srušena i na njeno mjesto je podignuta nova kuća.
RAZGOVOR SA BEGOM-BEKOM (ČAROVAC) KOCA (1941.)
Kuća o kojoj govorimo u ovom tekstu je ova Donja kuća koja je pripadala Nazifagi i Redžepagi Čarovac. Autor ovog teksta je ima sreću da je za sagovornika imao najstariju osobu iz porodice Čarovac. To je gospođa Bega, poznata kao Beka (Čarovac) Koca. Ona je rođena u ovoj kući i u njoj je provela svoje djetinjstvo i mladost. Njena majka Ufa je rođena sestra Aćifa efendije Hadžiahmetovića, komandanta odbrane Novog Pazara od četnika (1941-1944).
Ufa se 1934. godine udala za Redžepa-agu Čarovca i sa njim dobila dvije kćerke: Hatku i Begu. Redžepaga se prije Ufe ženio dva puta. Prva žena se zvala Đulča i ona je mlada umrla. Druga se zvala Mahija Mavrić i sa njom je imao jednu kćerku –Nafiju, udatu Šušević. Hadži Nafija (1925-2013) je bila među prvim školovanim Bošnjakinjama u Novom Pazaru i prva hadžinica iz Sandžaka.
Tetka Bega (1941) se 1963. godine udala za Redžepa Kocu (1934-2021) i sa njim dobila sina Enesa (1964-2014) i kćerke: Eminu (1968) i Edinu (1970). Ona danas živi u Beogradu, ali je veoma vezana za Novi Pazar i za svoju familiju koja je tamo ostala. Posebno joj je teško palo kada je stara kuća porušena u ljeto prošle 2023. godine. Ona je autoru Crnovršaninu sa puno emocija govorila o svojoj familiji, odrastanju i o kući u kojoj je rođena i za koju je vežu najljepše uspomene. Ovo je njena priča:
„ Ja još uvijek ne mogu da se oporavim od sekiracije koju sam pretrpjela zbog rušenja stare kuće u ulici Deda Šehovića br. 21. Moj otac Redžepaga Čarovac je imao još dva starija brata: Nazifagu i Hilmijagu. Sva trojica su se u Kraljevini Jugoslaviji bavila trgovinom stoke i bili su mnogo bogati. Imali su dvije velike kuće koje su bile najljepše u tadašnjem Hoćanskom sokaku kako se ranije zvala ulica Deda Šehovića. Ispred kuće nalazila se Dišer avlija u kojoj su bile štale za stoku i oklukhana za skladištenje sijena i druge robe. Gornja kuća, kako smo je mi zvali, bila je bliža uzlici i pripadala je mom amidži Hilmijagi. Ova je bila još ljepša od naše. Amidža Hilmijaga se ženio dva puta. Prva žena mu je bila Hatidža Petlača i ona je rano umrla. Nakon njene smrti oženio je njenu sestru Atifu i sa njom imao jednu kćerku po imenu Šefćeta koju smo zvali Mica. Ona je kasnije ovu kuću porušila i napravila novu. Donja kuća pripala je mojem ocu Redžep-agi i njegovom bratu Nazif-agi. Sagrađena je 1912. godine kao i mnoge begovske i aganske kuće u Novom Pazaru. Moj amidža Nazif-aga je živio sa familijom u desnoj polovini kuće, a mi u lijevoj polovini.. On se ženio tri puta. Prva žena mu se zvala Najča Bajraktarević i sa njom je imao 4 kćerke koje su, nažalost, sve rano umrle. Druga žena mu se zvala Sanija Džanefendić i sa njom je imao jednog sina koji je također umro. Treća žena mu se zvala Hajrija Zejnelović i sa njom dobio kćerke: Naku, koja je umrla sa 19 godina , i Kibriju i sinove Ahmeta i Selahudina.“
OPIS STARE KUĆE
„Kao što rekoh moj otac i amidža su se u ovu kuću uselili 1912. godine. Sjećam se njenog originalnog izgleda prije nego što se kasnije počela pregrađivat i adaptirat. Ispred kuće se nalazila tzv. dišer avlija sa štalama za stoku i oklukhanom u koju se stavljala sijeno za stoku i drugi materijal. Ova avlija je bila, od naše kuće, odvojena visokim zidom od kamena i ćerpiča sa vratima u sredini. Ispred same kuće, do ulaznih vrata bile su polukružne stepenice od klesanog kamena, iste onakve kakve su u kući moje sestre Nafije u ulici Ramiza Koce. Na prvom spratu (prizemlju) bile su dvije velike sobe i dva mutfaka (kuhinje). Obadvije sobe su bile sa ugradnim drvenim namještajem (dogramom) koji je sadržao: dušekluke, furunluk i hamam. Ipod dušekluka nalazio se podjukluk u koji smo stavljali iscepkana drva za loženje furune (pećI) koja je zagrijevala hamam i sobe. Na prizemlju je bio i avdesluk sa prozorom, a u produžetku hodnika bila su drvena vrata koja su vodila u veliku bašču koja se nalazila iza kuće. Ispred avdesluka su počinjale drvene stube koje su vodile na gornji sprat. Na spratu su bila dva velika ćoška (izbačeni pokriveni balkoni na prednjoj i zadnjoj strani kuće) sa minderlucima, i tri velike sobe. Na spratu je bio i mutfak (kuhinja) sa odžakom u kojem se peko hljeb, pite i kuhala jela. Do odžaka je, ispod patosa, bio sagrađen tzv. prijesak, gdje se držalo žito kao rezerva, za nedaj Bože. Ovaj prijesak je imao drveni poklopac preko kojeg se prostirao ćilim. I na spratu se nalazio avdesluk, a pored njega i nužnik (WC) sa odvodnim cijevima u bašču. Iz hodnika na spratu bila su vrata iza kojih su bile stepenice koje su vodile u bašču. Znači i sa donjeg i sa gornjeg sprata imao je izlaz u bašču.
Bašča je bila velika i u njoj se sadio: mumuruz, tikve, boranija, a imala je i dosta jabuka i kruški. Ukupna veličina zemljišta sa kućom bila je oko 15 ari. Nažalost, kasnije je unutrašnjost ove kuće mnogo izmijenjena, a u avliji su napravljeni novi objekti koji su staru kuću potpuno zaklonili.
—————————————————
„Ja sam u staroj kući živjela 21 godinu, sve do 1963. godine kada sam se udala za Redžepa Kocu i otišla da živim u Beograd gdje je moj muž bio na službi. Moja starija sestra rahmetli Hatka Čarovac-Nikšić (1935-2011) bila je hafiza. Ona je u braku sa Rasimom Nikšićem dobila sina Envera-Enka (1953) i kćerke: Biseru (1951) i Enisu (1955). Enko je oženjen sa Edinom Đukić, Bisera je udata za Ismeta Hadžifejzovića u Sjenicu, a Enisa za Ramiza Paljevca iz Novog Pazara.
Moj sin, rahmetli Enes (1964-2014) nije bio oženjen, a kćerka Emina (1968) je udata za Jasmina Garibovića i sa njim ima sina Tarika. Mlađa kćerka Edina (1970) udata je za Ahmeta Ljajić –Usoy-a i sa njim ima sina Adila i kćerku Umu.“
PRVI RED, sa lijeva: Mehdija Imamović, Rukija Imamović, Emina Crnočanin, Kibrija Čarovac, Muhamed Ćatović (djeca).
DRUGI RED, sjede: Ćazim ef. Ćatović (hodža iz Sjenice), Hilmijaga Čarovac, amidža Begin), Saida-Duka Ćatović (hodžina supruga i Redžepagina sestra), Redžep-aga Čarovac, Bisera Nikšić (sjedi u krilu), Ferida-Lida Imamović, Hajrija Čarovac (amidžinica Begina).
TREĆI RED, sa lijeva: Fatima Ćatović, Naka Čarovac, Mahmut Čarovac, Bega Čarovac, hafiz Hatka Čarovac (sa šamijom), nepoznata, snaha Dukina iz Rasna, Bahro Ćatović.
ČETVRTI RED: Šućro Ćatović, Najla Ćatović, (supruga Šućova), Šefćeta-Mica Čarovac, Derviša-Šata Abdurahmanović, Nusreta-Nusa Agović (prisvojena kod Čarovaca) sa sinom Muharemom
izvor: SANA
